Lana Genc - press

 

KONCERT PIJANISTIČKI RECITAL LANE GENC U HRVATSKOM GLAZBENOM ZAVODU U CIKLUSU HDGU-a
SNAGA CIJELOG ORKESTRA U JEDNOM KLAVIRU

25.2.2008

Isplatilo se preksinoć i znoja i truda da bi se došlo poslušati recital Lane Genc, već godinama u svakom pogledu vrlo lijepe pojave na hrvatskoj pijanističkoj sceni. S obzirom na to koliko je već dugo na koncertnim podijima, vrlo je lako zaboraviti koliko je Lana Genc još mlada. Zapravo tek na početku karijere. Posljednje dvije godine "primirila" se na postdiplomskom studiju kod pedagoga s kojim je iznimno zadovoljna, koji joj imponira znanjem i uvjerljivošću kojom ga prenosi.

Riječ je o Lovri Pogoreliću na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Preksinoć su oboje imali razlog biti ponosni i zadovoljni rezultatima prikazanima, odnosno odsviranima na koncertu koji je omogućilo Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika u ciklusu "Zagrebački umjetnici zagrebačkoj publici". Publika se, doduše, baš i nije odazvala, a s obzirom na to da koncertni prostor u srcu grada - elitni po mjestu, značaju i povijesti - još nema ni zvučnu izolaciju od prometne Gundulićeve, ni klimatizaciju, ne može joj se baš ni zamjeriti.
 Bez obzira na sve te loše okolnosti i uvjete, Lana Genc je s velikom sigurnošću i uvjerljivošću odsvirala ogroman program: u prvom dijelu Schumannovu Kreislerianu, a u drugom šest odabranih Skrjabinovih etida i trostavačnu suitu iz "Petruške" Igora Stravinskog.
 Schumannov rani opus, br. 16, dubinska je psihološka autoanaliza uznemirenog, neurotičnog i već po romantičarskoj definiciji neshvaćenog duha, u kojoj se mladi skladatelj poistovjećuje s ćudljivim, nedruštvenim, neshvaćenim genijem Johannesa Kreislera. A tog je, pak, kapelmajstora kao vlastiti alter ego izmislio i u tri novele (prema jednoj od kojih se zove i Schumannova skladba) opisao E.T.A. Hoffmann. Čitava mreža isprepletenih nadahnuća i nagnuća stvarnih i izmišljenih romantičara našla je fantastičan, na trenutke i šizofreničan odraz u jednom od najfantastičnijih klavirskih ciklusa.
 Lana Genc je izvrsno ovladala tehničkom razinom te si tako stvorila platformu s koje će ubuduće moći još dublje uranjati u bogatstvo zvučnih i duhovnih slojeva tog djela, oslobađajući pritom, nadam se, još više vlastitog karaktera i mašte. No, u usporedbi s drugim dijelom, izvjesna emocionalna suzdržanost u Schumannu može se činiti i svjesnim odabirom stila i gradnje dramaturgije koncerta. Skrjabinove etide, kronološki poredane (po dvije iz opusa 8, 42 i 65) tako da dočaraju skladateljev sve čudnovatiji i slobodniji odnos prema tonalitetu, bile su uvod u veliki finale: trostavačnu suitu "Petruška" Igora Stravinskog. Tu je Lana Genc priredila pravi orkestralni festival na klaviru, otpustivši sve kočnice i svoje virtuoznosti i svog temperamenta. B. Pofuk

Jutarnji list, 28.06.2006. god.

povratak
 

EN | HR